Čest je slučaj kada želimo uraditi nešto važno u svom životu ili promeniti nešto upadamo u klopku bezvoljnosti.Glas bezvoljnosti je kod svakog drugačiji, ali njen ton zvuči poput :“Zato se mučiti? To se ionako neće desiti.Nemam ono što mi je potrebno.Ne zaslužujem to.Nemam vremena ipak sad za to…..“Kad ne uspemo tamo gde smo se nadali da hoćemo, kad naš svakodnevni život ne liči na naše vizije , kada naši ciljevi ne postanu naša stvarnost, naše nade za divan život i to što smo želeli počnu da umiru, čula otupljuju i postepeno postajemo ravnodušni u vezi sa budućnošću.Pošto je većina nas nesvesna ove činjenice ili ne zna da se nosi s tim, počinjemo da trošimo bezbroj sati da sakrijemo svoju ravnodušnost i prazninu koja postoji u nama.Ravnodušnost i bezvoljnost može da se manifestuje na razne načine , kao depresija, tuga, usamljenost ili praznina.Ako ostane neistražena ona može da maskira stvarne probleme i odvrati nas od ispunjenja naše životne vizije.
Da bismo se oslobodili ravnodušnosti i bezvoljnosti i otvorili ka mogunosti da ostvarimo svoje vizije i želje , prvo moramo preduzeti korake putovanja u prošlost i da otkrijemo na koji način smo razočarali sami sebe i druge.Moramo da vidimo kako smo sabotirali sami sebe i svoje napore da krenemo napred.Moramo da vidimo kakve traume i emocionalne rane jos vučemo sa sobom i da ih konačno otpustimo.Zbog neotpuštanja tih emocionalnih blokada imamo i iste obrasce u životu koji se stalno ponavljaju bilo u poslu, u odnosima i dr. I to isto dovodi do samosabotaže .
Većina nas pokušava da zaboravi na svoje greške, žaljenja i nesreće, a da ne završi sa njima.Ali najznačajniji korak je upravo završiti sa njima i onda možemo ostaviti prošlost iza sebe tamo gde i pripada.Da nam je namenjeno da vučemo prošlost za sobom zvala bi se sadašnjost a ne prošlost.Ali većina nas oseća da iz nekog razloga smo povezani sa našom prošlošću i teško nam je da pustimo sve te događaje i ako nas guše i koče.Možda zato što čeznemo za nekim rešenjem u obliku nadoknade, izvinjenja i dr. I umesto da krenemo dalje mi se držimo za ono na šta smo kivni jer nam je potrebna mozda jos jedna osoba kako bi se to sve resilo.Ali ne možemo računati ni na koga da nam privede stvar kraju.Taj zadatak pripada nama.Završetak nam pomaže da zacelimo našu prošlost i pomirimo se sa samim sobom.
Znači, šta je potrebno da bi se rešili emotivnih naboja iz prošlosti? Potrebno je vratiti se u te dogadjaje I očistiti ih.Ato ste uradili to onda I na samu pomisao na te dogadjaje nemate negativnu emociju ili bilo koji emotivni naboj.To se veoma uspešno I brzo radu Dubokim Peatom I Hipnozom .
Kada završimo sa tim nabojima I sa prošlošću onada nastupa sloboda I I tada izlazite iz bezvoljnosti I I ta sloboda vam daje elan kako bi dostigli svoje viziji, a to je sada moguće jer nema više onih naboja što vas koče.
Naravno za to je potebna volja I želja za promenu svog života , u suprotnom uvek ćete naći na neki izgovor koji će vas sprečiti , a taj izgovor je naravno za vas jako realističan I istinit.Zato moramo se obavezati da ćemo naći završetak.
Ako ne završimo sa uznemiravajućim dogadjajima koji su se desili već gajimo ozlojeđenost, tugu ili krivicu, možemo biti sigurni da će nam ono što je ostalo nezavršeno u prošlosti curiti u budućnost I vrlo verovatno pokvariti planove.
Sad ću vam plastično objasniti kako to izgleda:
Kada gajimo negativne emocije poput ozlojedjenosti, tuge I krivice, počinjemo da se zaglavljujemo u negativnoj energiji koju sadrže naša nerešena iskustva.Zatim će nam nesvesno privući situacije I ljude koji pokazuju delove svoje nerešene prošlosti budeći u nama instiktivno prepoznavanje tih neprijatnih osećanja.Kao na filmu “Dani mrmota” gde glavni lik mora da iskusi isti loš dan iznova I iznova sve dok ne promeni perspektivu, stav, otpusti svoju ozlojedjenost, I dozvoli svemu da bude kako treba.
Naše nesvesno stvaranje sličnih neželjenih iskustava je prirodna potreba kako bi sebi dali priliku da ono što smo započeli ispravimo,iscelimo, pomirimo se s tim I dovršimo ga.Tek kada to uradimo I uklonimo energetske blokade koje nam stoje na putu imamo put za novi početak I u stanju smo da lako ostvarimo svoju viziju I plan koji smo sebi zadali.
Zato kad god odustanete od svojih planova ili vizije zapitajte se šta vas je to zakočilo, zašto mislite da je to nemoguće, zašto vam se iste stvari ponavaljaju, zašto imate uvek iste ili slične odnose I nikako ne možete da se iz toga otrgnete?
Biljana Rokvić – Hipnotarapeut i Procesor Dubokog Peata
https://www.facebook.com/holistickicentarlaterna
0 Comments